Ovo je nesto stvarno jako jednostavno, mislim da tesko moze bit jednostavnije. Nesto sto mozete stvarno na brzinu napravit ako saznate da za recimo 2 sata imate goste... Jednostavni, lagani i osvjezavajuci desert. Pronadjen u jednoj staroj njemackoj kuharici.
Iako je sezona jagoda za ovu godinu vec zavrsila, ne skodi zapamtiti za iducu godinu :)
Biskvit:
4 velika jaja
4 zlice hladne vode
125 g meda
125 g brasna
1 vanilin secer
1 zlicica praska za pecivo
Punjenje:
500 g jagoda
50 g meda
250 ml slaga
Za dekoraciju:
250 ml slaga
100 g jagoda
Brasno pomjesati sa praskom za pecivo i vanilin secerom. Zumanjke i bjelanjke odvojiti, bjelanjke sa 4 zlice vode istuci u cvrsti snijeg, a zumanjke istuci sa medom.
Zumanjke i bjelanjke umjesati rucno da ostanu pjenasti.
Isto tako, malo po malo dodavati pomjesano brasno i rucno mjesati.
Smjesu izliti u pleh na papir za pecenje, zagladiti i ubaciti u prethodno zagrijanu pecnicu (na 225°C) na 10-15 minuta.
Kada je biskvit pecen prebaciti ga na mokru kuhinjsku krpu. Papir za pecenje je (provjereno x puta) najlakse oguliti tako da na direkt izvadjeni biskvit, tj na papir nakapate malo vode i razmazete rukama po papiru. Naravno, oprezno s obzirom da je bisvit vruc.
Tako vreli biskvit zarolati u mokru krpu i ostaviti da se ohladi.
U medjuvremenu jagode ocistiti, izrezati na ploske i pomjesati sa 50 g meda. Na kraju jos sve pomjesajte sa 250 ml tucenog slaga.
Kada se biskvit ohladio, razmotajte ga i premazite sa kremom sa jagodama.
Zarolajte...
Ukrasite po zelji...
I uzivajte u desertu!
Ovo je jos jedan recept iz moje omiljene kuharice. Naravno, ujedno super jednostavan i ukusan pogotovo ako volite ljesnjake i cokoladu.
SASTOJCI:
300 g sjeckanih ljesnjaka
75 g kakao praha
75 g brasna (tip 405)
100 g maslaca
5 jaja
200 g secera
Kao sto se na slici vidi ja sam kupila gotove (sjeckane i przene) ljesanjake, no vi ih mozete napraviti i sami. Przite ih u tavi bez masnoca i dodataka, stalno mjesajuci dok god osjetite njihov miris. Naravno pazite da ne zagore. Maknite ih sa plamena i ostavite da se ohlade. Usitinite ih stapnim mikserom.
Pomjesajte ljesnjake, kakao i brasno.
Maslac otopite. Zumanjke i bjelanjke odvojite. Zumanjak istucite na pari sa polovicom secera dok ne postane svijetlo zut i kremast. Bijelanjke istucite sa soli i ostatkom secera. Otopljeni maslac dodajte u zumanjke, trecinu snijega od bijelanjaka takodjer i sve pomjesajte kuhacom rucno sa mjesavinom kakaa, brasna i ljesnjaka. Pred sami kraj lagano umjesajte ostatak snijega.
Smjesu ulijte u kalup za torte i pecite na 175 stupnjeva 40-ak minuta. Nakon sto je pecena, tortu ostaviti 10 minuta da se prohladi i tada je izvaditi iz kalupa.
Za dekoraciju posipajte je staub secerom i kakaom.
Obozavam sampinjone. Definitivno su mi jedno od drazeg povrca, pogotovo ako su smedji.
Duuugo, dugo razmisljam kako bi htjela praviti punjene sampinjone, ali uvijek su ili sitni ili imam neke druge planove za njih. Nedavno sam naisla na stvarno ogromne smedje sampinjone, nisam mogla samo proci pored njih.
Punjene sampinjone je tako jednostavno napravit da su ovi sa prve slike zapravo ponovljeni, a slike koje slijede su od prvog puta. Moram rec da mi ih je osobno lakse napravit nego sve ostale verzije. Naravno, tu je pranje i ciscenje, ali kad ih recimo pravim sa rizotom onda ih jos moram nasjeckat, przit, podlijevat rizu, pazit... Nikad kraja. Ova verzija je jednostavna s obzirom da se radi o nekoliko jednostavnih koraka.
Sampinjone operemo i otkinemo im strucke (to sam pronasla kao strucan naziv, hmm).
Strucke narezemo na kockice, dodamo im sunku narezanu na kockice (tj pravila sam 2/3 bez i 1/3 sa sunkom), kiselo vrhnje, eventualno sir i zacine (sol, papar i persin). Ne volim pretjerivat da zacinima jer u tom slucaju oni preuzmu okus a to je steta jer su smedji sampinjoni sami po sebi preukusni.
Smjesu ulijemo u klobuke, posipamo sirom (po zelji). To sam prvi put napravila, drugi put sam zaboravila.
I u rernu 150-200 stupnjeva. Nemam zapravo neku fiksnu temperaturu niti vrijeme, ovisi koliko su veliki. U biti gledam dok fino porumene i smezuraju se. Ako su manji moze i malo visa temperatura, ako su veci, naravno, bolja je niza.
Dobar tek!
Razmišljala sam da nešto vremena i postova na blogu posvetim onim dobrim, rekla bih starinskim jelima. Gulaš je baš to - klasično i domaće. Vrlo je jednostavan za napravit, nema puno posla oko njega...
Nemam nikakve posebne mjere za njega, kuham ga odokativnom metodom. No ono što će vam definitivno trebati je luk (crveni, ljubičasti i češnjak), nešto od povrća (tipa mrkva, celer, grašak - što god preferirate, može cak i šampinjoni), meso (može svinjetina, može govedina, može mješano (pola pola) - ja sam odabrala govedinu), brašno, koncentrat rajčice (ako nemate poslužit će i rajčica iz tetrapaka) i nešto začina (vegeta ili sol - tko što voli, papar, peršin, celer).
Ja volim kuhat u dubokoj teflonskoj tavi, čisto jer mi ne treba puno masnoće, plus sigurna sam da mi ništa neće zagorit. Dakle, zagrijala sam tavu, ulila par kapi ulja i ubacila grubo nasjeckani luk - jedan veliki crveni i jedan manji ljubičasti. Dok su se lagano dinstali na slaboj vatri ja sam očistila i nasjeckala mrkvu i celer i ubacila kad je luk postao staklast. Ukoliko volite možete dodati još nešto od povrća, npr grašak.
Kada se to kratko izdinstalo ubacila sam kockice govedine. Poklopila sam i ostavila još kratko na vatri. Govedina je pustila svoj umak.
U ovom dijelu posipala sam govedinu i povrće sa malo brašna (cca žlica), dobro promješala i zapržila. Brašno će dodati gustinu umaku.
Dodala sam začine - vegetu, papar, sušeni peršin i celer. Sve sam podlila vodom i dodala bogatu žličicu koncentrata od rajčice. Ostavila sam sve da kuha neko vrijeme dok govedina ne omekša. S vremena na vrijeme provjeravala sam situaciju i dodalava još malo vode.
Naknadno sam dodala još malo mljevene paprike, čisto jer imam domaću koja je vrlo ukusna i intenzivna.
Ne znam idu li krumpiri u originalni recept, ali ja sam pred sami kraj ubacila 3 komada srednje veličine. Radi se o mladim krumpirima pa im stvarno ne treba puno, gotovi su za nekih 15 minuta.
To je u biti to. Vrlo jednostavno. Ja sam još dodala jednu izdašnu žlicu vrhnja da malo ublažim okus jer sam pretjerala sa paprom a nisam ljubitelj ljutog. No to je inače potpuno nepotrebno, vrhnje dodaje samo dodatne kalorije a sam gulaš bez vrhnja je preukusan.
Dobar tek!
